Dućan Kravata, vl. Josip Dubravica, Radićeva ulica, Zagreb, 2021. (autor fotografije t.v.)
Kravata – nacionalni ili kulturološki identitet
Katarina Nina Simončič
Procesom osamostaljenja Hrvatske dolazi do istraživačkog zamaha nacionalnih identitetskih simbola, njihove kontekstualizacije i intenzivne promocije. U tom postupku valorizacije, ključna uloga nacionalnog promotora izrazitog povijesno-kulturološkog naboja pripala je kravati.
No stručne analize njezinog povijesnog i suvremenog značenja u kontekstu doprinosa svjetskoj baštini, počinju već na samim počecima neovisne Hrvatske. Tako u ženskoj reviji Svijet urednice Davorke Vukov – Colić te modnih urednika Magde Weltrusky i Ante Tonči Vladislavića, u studentom 1990. godine nalazimo opsežan tematski prilog posvećen kravati. U samom uvodniku ukazuje se da je ..“neovisno o teorijskim raspravama o porijeklu, kravata i dalje neizbježna u modi“ (Svijet 1990, br. 22: 30). Dok su Mirna Cvitan, Mirko Petrić, Ante Tonči Vladislavić, autori povijesno-teorijskih i suvremenih osvrta na ulogu i primjenu kravate. Pri tome je posebno važan doprinos autorice Cvitan, koja kroz povijesno – kulturološki stručni tekst ukazuje na povijesni pregled razvoja kravate, od tridesetogodišnjeg rata do danas, ne izbjegavajući propitivanja nagomilana uz fenomen kravate navodeći i da: „..kravata i način na koji je vezana biljeg je osobnosti. Ona oduvijek jasno razotkriva ličnost čovjeka koji je nosi„ (Cvitan 1990, br. 22: 36).
Fotografija muškarca, Zagreb, 08.04.1945., fotograf: nepoznat (privatni arhiv t.v.)
Od njezine dominantne uloge kao simbola građanske kulture te neizostavnog modnog dodatka muške poslovne odjevne kompozicije, zanimljiv je njezin novi vrijednosni identitet tijekom razdoblja tranzicije. Naime nakon domovinskoga rata, tema kravate kao simbola nacionalnog nasljeđa, dobiva značajno mjesto u javnome diskursu, no nažalost neznatan broj znanstvenih radova posvetio se toj temi (Huzjan 2008, Čapo Žmegač 2009, Simončič 2019). Iz toga razloga javlja se potreba za sustavnim istraživanjem svih reprezentacijskih oblika tog modnog dodatka, uz neizostavnu analizu simboličkih vrijednosti primjene kravate posebice u političkom kontekstu.
U doba tranzicije, domaće tekstilna proizvodnja obilježena je privatizacijom te ubrzanim nestankom, što se odrazilo i na postupno zamiranje proizvodnje kravata. Primjerice tvornica VIS Varaždin specijalizirana za proizvodnju kravate, promijenila je svoj proizvodni asortiman u kišobrane i suncobrane, dok je slovenski Svilanit iz Kamnika poznat po kravatama, zadržao samo proizvodnju ručnika. No zato se njezina produkcija očuvala kod malih obrtnika u Zagrebu, smještenih u Radićevoj ulici s fokusom na kupce više platežne moći - turiste.
Uz male obrtnike bilježimo i pokušaje proizvodnju kravate kao kulturnog kapitala velike simboličke vrijednosti primjerice u tvrtki Potomac d.d. , koju je 1990. godine osnovao Franjo Bušić. Pri tome tvrtka u opisu svog programa navodi proizvodnju odjeće i pribora za odjeću 1. S obzirom na to da je tvrtka Potomac d.d. „glavni je zastupnik modnog brenda Croate2 za pretpostaviti je da se pribor za odjeću u programu tvrtke odnosi najviše na kravate. Uz podatke na stranici modnog brenda Croata spominje se i neprofitna udruga Academia Cravatica, koju je pak 1997. godine3 osnovao Marijan Bušić4.
Hrvoje Bušić, stručni savjetnik Academie Cravatice i dozapovjednik Počasne satnije Kravat pukovnije navodi da je poslanje te neprofitne organizacije da istražuje povijest kravate te promovira njene simboličke vrijednosti. Ujedno predstavlja kravatu kao identitetsku oznaku naše zemlje na tragu slogana: „Hrvatska – Domovina kravate, Zagreb – Prijestolnica kravate“. Autor slogana je Marijan Bušić.5
U svom programu Academia Cravatica navodi brigu o kravati kao hrvatskome simbolu, te su slijedom strategije za globalnu promociju ovog proizvoda ustanovili Dan kravate koji se slavi 18. listopada od 2003. godine. Primjerice na taj dan, u Puli bila je izvedena autorska instalacija Marijana Bušića Kravata oko Arene, dok se slične javne ''koreografirane'' prezentacije planiraju nastaviti njegovati i narednih godina. Hrvatski sabor, 17. listopada 2008. godine, iskazao je kravati posebnu počast proglasivši Dan kravate kao dan trajnog obilježavanja kravate. Performativni rituali Academie Cravatice i ceremonije slavljenja kravate postupno će se strukturirati, mijenjati i nadopunjavati. Sigurno najviše vidljiv je stalni ritual slavljenja kravate u Zagrebu svake subote, a koji izvodi Počasna satnije Kravat pukovnije, dok je Muzej kravate u osnivanju čiji je ravnatelj Mihovil-Bogoslav Matković, smjer koji ukazuje na proširivanje sadržaja.
U kontekstualizaciji problema novonastalih konstrukcijskih identiteta posebno je važno istraživanje autorice Jasne Čapo Žmegač (2009). Autorica u samom naslovu svog rada O genealogiji pojmova i značenja rupca i kravate, koristi pojam métissage (franc. métiss) referirajući se na primjere hibridizacije ili potomke miješanih predaka. Ovdje se treba zadržati na samom pojmu miješanog karaktera kravate kao predmeta koji je tijekom povijesti bio izložen različitim utjecajima zbog kojih ga treba promatrati, kako navodi autorica, kao odraz dinamičnih kulturnih aproprijacija. No posebno značajan doprinos, koji je ujedno polazište za daljnje propitkivanje načina i vrsta promocije kravate u Academii Cravatici je razmatranje Čapo Žmegač o fenomen te „institucije“, tvrtki Potomac d.d. kao vlasniku brenda Croata ( kravata / Croata) kroz Baumanove (1996) i Hallove (1996) teze o identitetu kao rezultatu projekta tj. nešto iza čega stoji određena koncepcija i praksa provođenja.
Čapo Žmegač tako navodi:“…Konačno, od devedesetih godina 20. stoljeća naovamo, posebno nastojanjima Academie Cravatice, u predmet se upisuju nacionalni, hrvatski sadržaji, dakle ponovno se konstruira kao nacionalna oznaka. Istodobno dobiva i inter i trans-nacionalne sadržaje jer se proglašava simbolom europske, odnosno građanske kulture i znakom nekih temeljnih.“ (Čapo Žmegač 2009)
Nadalje zaključuje vezano za projekt kravate Academie Cravatice:…“o njima valja govoriti i kritički jer implicitno ili eksplicitno koriste evolucijski, europocentrični i patrijarhalni diskurs.“ (Čapo Žmegač 2009)
Nastavak projekta za sljedeću 2022. godinu predviđa šire istraživanje projekata kravate u doba tranzicije do ulaska u EU, kako bi se utvrdile metode konstrukcije, njihove dimenzije i načini mitiziranja kravate u svrhu postizanja simbola snažnog nacionalnog identiteta.
FUSNOTE
1 https://www.adorio.hr/potomac (pristupljeno 9.11.2021.)
2 https://www.croata.hr/hr-hr/contact-us (pristupljeno 9.11.2021.)
3 Academia Cravatica. Croata. Url: https://www.croata.hr/hr-hr/o-nama/akademija/academia-cravatica (pristupljeno 9.11.2021)
4 Jungvirth, Goran. Marijan Bušič, osnivač Academia Cravatica. Udruga.hr. Url: http://udruga.hr/intervjui/marijan-busic/ (pristupljeno 9.11.2021)
5 Celinić, Josipa (2017). ACADEMIA CRAVATICA brend koji vezuje ljubav, baštinu i dostojanstvo. BrendFulness, magazin o organizacijskoj kulturi i vođenju, br. 12. Url: https://brendfulness.com/academia-cravatica-brend-koji-vezuje-ljubav-bastinu-i-dostojanstvo/ (pristupljeno 9.11.2021)
IZVORI
Bauman, Zygmunt (1996). "From Pilgrim to Tourist – or a Short History of Identity". Questions of Cultural Identity. S. Hall, P. du Gay (ur.). London: Sage Publications, 18-36.
Bauman, Zygmunt (2009). Identitet. Zagreb: Pelago.
Cvitan, Mirna (1990). Kravata – stoljećima oko vrata, Svijet, br. 22, str. 36.
Čapo Žmegač, Jasna (2009). „Hrvatsko postaje globalno kulturni métissage: od seljačkog rupca do građanske kravate“. Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol. 46 No. 1, 161-175. Url: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=61523
Hall, Stuart (1996). "Introduction: Who Needs 'Identity'?". Questions of Cultural
Identity. S. Hall, P. du Gay (ur.). London: Sage Publications, 1-17.
Huzjan, Vladimir (2008). „Pokušaj otkrivanja nastanka i razvoja kravate kao riječi i odjevnoga predmeta“. Povijesni prilozi, Vol. 27, No. 34, 103-120. Url: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=43829
Simončič, Katarina Nina (2019). „Contributions to Fashion History – the term Croato in the 16th century“. Museoeruope, Textile, The Culture of Clothing and Fashion, Nives Cvikl, Maja Hren Brvar (ur.). Maribor: Maribor Regional Museum, 14-23. Url: https://www.bib.irb.hr/1027666
__________
* Tekst je dio istraživačkog rada na projektu: Moda u doba tranzicije, cimo, 2021.
* Projekt je podržan od Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba, za 2021. g.
* fotografije: privatni arhiv t.v.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.
