Radna kuta koju je nosila Blaženka Kučinac, MGZ, Zbirka mode i odjeće. Fotografija: MGZ, Zagreb
Kuta za žensku ravnopravnost
Lea Vene
U Muzej grada Zagreba 2020 godine je pristigla donacija dizajnerice namještaja Blaženke Kučinac, između ostalog radna kuta koju je ona nosila kao zaposlenica Tvornice namještaja Ivo Marinković u Osijeku. Kuta je šivana od pamučne tkanine smeđe boje, dužine do ispod koljena, a kopča se plastičnim gumbima. Na prsima lijevo je džep na kojem je otisnut logotip tvornice. Kutu je proizvela tvornica “22 decembar Osijek” 1980-ih godina. 1
Rad i doprinos Blaženke Kučinac ponovno je revidiran projektom Dizajnerice: kontekst, produkcija, utjecaji u okviru kojeg su prikupljene ključne informacije o autoricama koje su svojim djelovanjem utjecale na povijest dizajna u periodu od 1930. godine nadalje.2 2020. godine, a povodom nagrade za životno djelo Hrvatskog dizajnerskog društva, u Galeriji HDD-a predstavljena je i "mini retrospektiva" njezinih radova. Blaženkin rad je obilježen dugogodišnjim dizajnerskim radom u drvnoj industriji i to prvenstveno u tvornici namještaja Ivo Marinković u Osijeku gdje provodi većinu svog radnog vijeka kao glavna projektantica na Odjelu za oblikovanje projektirajući i nadgledajući razvoj serijske proizvodnje raznih elemenata namještaja i sustava za opremu interijera.3 Posebno inspirativan je intervju koji je Blaženka dala povodom izložbe, a predstavljen je na stranicama HDD bloga pod naslovom: “Mi smo bili drugačiji od vas danas, bili smo skromni”.4
Blaženka na prvom radnom mjestu u Zagrebačkoj tvornici pokućstva, 1958.
Jedna se fotografija na poseban način istaknula kada je krenula promocija izložbe, a riječ je o fotografiji dizajnerice na njenom prvom radnom mjestu u Zagrebačkoj tvornici pokućstva. Fotografija reprezentativno dokumentira dizajnericu u radnom okruženju i time upotpunjuje priču o ženskom radu i emancipaciji ostvarenoj kroz izravni angažman žena u industrijskom sektoru.5 Blaženka ponosno i veselo pozira za radnim stolom, u radnom look-u koji pridonosi autentičnosti i legitimaciji njene autonomne kreativne pozicije. Fotografija, a time i kuta, simbolički progovaraju o borbi za osvajanje radnih mjesta koje su dotada bile nevidljivo namijenjene ženama i direktnoj afirmaciji ženskog rada.
U ranije spomenutom intervjuu za HDD blog obavljena je i pjesma koju je napisala Blaženka, a upravo te iznesene riječi slikovito i kritički sagledavaju stvarno stanje ženskog industrijskog rada:
Vrlo lijepo je zamišljena
ženska ravnopravnost,
a tek žena zaposlena
osjeti pravu stvarnost.
Funkcija samo njoj prirođena
da vodi brigu za pokoljenje
i da radi toga je cijenjena,
to prepreka je za zaposlenje.
Za sposobnosti i znanje
i za sva ulaganja,
žena uvijek dobije manje
i plaće i priznanja.
Tek gdje pokojoj uspije
s muškim se sravniti
da za isti posao isto dobije
i što žena je, se ne sramiti.
Priče i želje su samo idealizam,
a čiste činjenice, šturi realizam. 6
U intervju se nadalje prisjeća borbe s nadređenima jer je bila (kao i ostale žene zaposlene u tvornici Ivo Marinković) primorana dežurati u popodnevnim smjenama kao domaćica što ju je posebno uvrijedilo. Ovakva iskustva dio su reality check-a rodno definiranih radnih uvjeta koji stvaraju napetost između profesionalne karijere žena i kulturno i društveno nametanog kućanskog rada.
U tekstu Cultural politics of uniform teoretičarka Jennifer Craik pojašnjava značenje uniformi (u ovom kontekstu kutu možemo promatrati kao jedan oblik radne uniforme): postoji disjunkcija između prividnih značenja uniformi – kao utjelovljenja istosti, jedinstva, propisa, hijerarhije, statusa, uloga – i iskustva uniformi. Vrlo često anegdote o uniformama uključuju formativne trenutke povezane s probijanjem ili udaljavanjem od normativnih kodeksa, pobunom ili subverzijom… 7
Naslovnica brošure Zavoda za unapređenje domaćinstva, Zagreb, 1960.
Kuta naizgled neutralizira rodne razlike, usustavljuje radne pozicije, omogućava praktični i direktni fizički rad, deseksualizira žensko tijelo i umanjuje moguću objektifikaciju. Antimodna obilježja kute unificiraju i izjednačuju sve zaposlenika i stvaraju, nekad, i prisilan osjećaj zajedništva. Istovremeno osjeća se tenzija između niza suprotstavljenih atributa: disciplina nasuprot spontanosti; grupni identitet/konformizam nasuprot individualnosti/ekspresivnosti; formalnost nasuprot neformalnosti; prisila nasuprot izboru.
Revalorizacijom Blaženkinog rada i ova kuta oživljava kao objekt / dokument uspješnog perioda lokalne industrije neraskidivo vezanog uz predan ženski kreativni rad. U samu kutu upisane su sve kontradikcije i borbe koje je njena pozicija podrazumijevala.
FUSNOTE
1 Detaljni opis kute je ustupila kustosica MGZ Maja Arčabić.
2 Više info: http://www.dizajnerice.com/about/
3 Preuzeto s: http://www.dizajnerice.com/profile/kucinac-blazenka/ (24.2.2022.)
4 Preuzeto s: http://dizajn.hr/blog/blazenka-kucinac-mi-smo-bili-drugaciji-od-vas-danas-bili-smo-skromni/ (24.2.2022.)
5 Ovom sam se temom u nekoliko navrata bavila kada sam istraživala ženski rad u ribljoj industriji i brodogradnji na otoku Korčuli. Živopisna ženska sjećanja otkrivaju neispisanu mikro povijest lokalne ženske emancipacije s kritičkim uvidom u uvijete rada, isprepletenost radnog i privatnog okruženja, izgradnju ženskih radnih kolektiva i konačno privatizaciju i propast navedene industrije. Više info: https://sivazona.hr/pages/industrijska-bastina-art
6 Preuzeto s: http://dizajn.hr/blog/blazenka-kucinac-mi-smo-bili-drugaciji-od-vas-danas-bili-smo-skromni/ (24.2.2022.)
7 Jennifer Craik (2003): 'The cultural politics of uniform'. Vol 7 issue 2. Berg Publishers, str. 128.
__________________
* Tekst je dio istraživačkog rada na projektu Moda: predmet, slika, tekst: relacije modno-odjevnog predmeta, fotografske slike i referentnog teksta, cimo, 2021.
* Projekt je podržan od Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba, za 2021.
* Fotografija: Muzej Grada Zagreba, HDD i Privatni arhiv t.v.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana
