Istraživačice Lea Vene i Ivana Čuljak sudjelovale su na 6. međunarodnoj koferenciji GFC – Global Fashion Conference, London, koju je ugostio Centre for Sustainable Fashion a održana je pri University of the Arts London, London College of Fashion, od 31.10. – 01.11.2018. g.
Njihovo predavanje naslovljeno je The Meeting Point of Global and Local Slow Fashion Practices - Case Studies: Locus Artis and Full Circle, kojim su predstavljeni projekti Locus Artis iz 2017. i Puni krug iz 2018., projekti koje je proveo CIMO - Centar za istraživanje mode i odijevanja.
Uzimajući u obzir vrijednost tradicionalnog ručnog rada kako je objasnio Richard Sennett, u svojoj knjizi The Craftsman (2008), bilježimo prisutnost usporene mode i modela održivosti u prostorima moguće lokalne dizajnerske prakse danas.
Projekti Locus Artis i Puni krug istražuju, propituju i revaloriziraju dva različita diskursa.
Projekt Locus Artis usmjeren je na obrtničke prakse u prigradskim i ruralnim prostorima koji okružuju grad Zagreb. Cilj projekta je bio istražiti 'tradicionalne' i lokalne vrijednosti (u odnosu na globalizacijsku politiku) prema individualnim i etičkim pristupima odjevnim praksama izvan dominantnog modnog sustava.
U ovom projektu ističemo održivu domaću hrvatsku proizvodnju koja se temelji na odjeći proizvedenoj od tradicionalne pamučne cic-tkanine. To nam omogućuje propitivanje tragova, identiteta i zastupljenosti suvremenih seljačkih kulturnih praksi i vrijednosti. Ova je studija također oblikovana oko koncepta odjevnih pripovijesti; čitanje tekstila kao teksta i kao bogato spremište znakova koji su vidljivi i prisutni u stvarnim ženskim kulturnim praksama (elementi haljine izrađeni od cic-tkanine). Kroz ovaj demokratski, stalno prisutan i pristupačan materijal otkrivamo upisani emocionalni i kulturni kapital koji se dijakronično i ustrajno prenosi u lokalni prostorni i društveni kontekst.
U drugom projektu pod nazivom Puni krug istražujemo kruženje i redizajn rabljene odjeće u sustavu dobrotvornih donacija (prisutnih u Hrvatskoj od rata iz 1990-ih). Fokusirani smo na dvije studije slučaja: hrvatska industrija recikliranog tekstila (Regeneracija, Zabok) i Zadruga Humana Nova (Čakove), recikliranje i redizajn rabljene odjeće putem inkluzivne platforme koja zapošljava osobe s invaliditetom i članove manjinskih zajednica. Procesima preoblikovanja i ponovne upotrebe odjevni sustav se humanizira na temelju etičkih načela održivosti. Na taj način ispreplećemo lokalne tradicionalne prakse s onima iz uvoza kako bismo stvorili mjesto susreta lokalnog i globalnog, tradicionalnog i industrijskog.
Cilj ove prezentacije je pretpostavka dva različita aspekta (modela) održivosti koja se ovim projektima dovode u pitanje: onaj koji vuče korijene iz održivih i tradicionalnih lokalnih obrtničkih pristupa, i drugi, koji svoje korijene vuče iz suvremenih potreba kako bi se ispitala njihova lokalna i globalna prelijevanja. Ova su dva projekta usredotočena na prakse koje zaobilaze jednosmjernu modnu potrošnju (modni sustav) i, naprotiv, predstavljaju zaokret prema humanizaciji odjevnih praksi.
Ključne riječi: održivost, tradicija, lokalno, globalno, industrijsko i/ili zanatsko, rabljeno, etično
http://gfc-conference.eu/proceedings/
* Projekti Locus Artis i Puni Krug su podržan od Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba, za 2017. i 2018. g.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.
* Fotografije: privatni arhiv
