Projekt Pričam ti priču iglom i koncem zamišljen je kao program kreativno – edukativnih i terapijskih radionica koje uključuju spajanje metode tradicionalnog ručnog rada iglom i koncem uz ciljano pričanje o sjećanju na modu i vlastito iskustvo odijevanja. Metoda vezenja tekstila kod korisnika uključuje tradicionalne vještine u radu na tekstilu, tradicionalno prisutne u ženskim praksama u ovim prostorima, ali uvode postupno i nove sadržaje. Aktivnosti unutar radionica vezenja predstavljaju razrađeni program fizičke aktivnosti metodom ''ručnog rada'' gdje se iglom i kocem izvode određeni vezeni uzorci, a kojim radom se treniraju i razvijaju motoričke vrijednosti i vještine, uključuju psihološki učinak na korisnike, ali razvijaju i shvaćanje i konceptualizacija veza kao specifične kognitivne razine vizualnog pričanja. Vezenje je povezano s pričanjem – prepričavanjem i stvaranjem verbaliziranog narativa gdje se spajanjem ovih dviju metoda (vezenja i pričanja) postižu psiho-socijalni ishodi boljeg komuniciranja i funkcioniranja u zajednici, kao i terapijski, kreativni pa i kognitivni učinak.
U suradnji s Centrom za rehabilitaciju Zagreb, podružnica Sloboština, radionica se odvijala u grupi starijih osoba, prognanika iz Ukrajine koji su, kao civilne žrtve rata tamo smješteni radi trajne skrbi. Ciklus radionica se sastojao od 5 profiliranih vježbi i razgovora. Rad mentora sastoji se od verbalnog i praktičnog dijela koji se stalno prožimaju. Vezenje iglom i koncem na platnu prilagođen je mogućnostima sudionika/ca, kao i teme rada. Vrlo detaljna objašnjena i upute uključivali su pričanja o vlastitom iskustvu odijevanja u njihovu dijelu života u Ukrajini što je stvorilo i kreativno i psihološki jako poticajnu atmosferu. To je uključivalo i njihovo traumatično iskustvo rata, bježanja i tugom za domovinom i bližnjima. Njihovi su radovi tako postali kompleksne priče sjećanja i nostalgije.
Ciljevi rada u grupi su višeslojni. Ono što se pokazuje najvrjednijim je svakako kontekst zajedništva u kojem se razmjenjuju ali i spajaju različite kulturalne prakse u atmosferi stalnog dijaloga. Donoseći i prenoseći vlastito iskustvo, sjećanje i interpretiranje u novu sredinu, kroz metode razgovora i kreativnog praktičnog rada postiže se dobra komunikacija u grupi kao i osobna afirmacija. Osim samog terapijskog učinka, postiže se višestrana komunikacija, izrazita socijalizacija, kao i visoki stupanj vještine vezenja dekorativnih i funkcionalnih proizvoda. Posebna vrijednost postiže se na psihološko simboličnoj razini budući da se vezenjem gradi nova priča preko koje se pojedinačna trauma i sjećanje navode na oblike transfera i stvaranja osobnog afirmativnog narativa.
Radionicu je realizirao tim CIMO centra (Ante Tonči Vladislavić, Lea Vene), a u rad je od samog početka uključena Nina Martić, magistra tekstilnog dizajna TTF-a u Zagrebu te prevoditeljica Tetyana Kuchma-Mikats.
*Projekt podržava Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreb i Ministarstvo kulture RH.
*Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.
*Fotografija: Tonči Vladislavić
