Locus Artis – mjesta obrta kao prostori za nove dizajnerske prakse, 2017.



Locus Artis – mjesta obrta kao prostori za nove dizajnerske prakse, 2017.

Projekt pod nazivom Locus Artis    mjesta obrta kao prostori za nove dizajnerske prakse  predstavlja projekt koji se Centar za sitraživanje mode i odijevanja (CIMO) nastavlja na širi istraživački rad započet u 2016. godini pod nazivom Modne mikro-proizvodnje    prostor za nove dizajnerske prakse a rezultati su potvrdili metode istraživanja i nastavak u smjeru fokusiranog istraživanja na prakse odijevanja u suburbanom i ruralnom području izvan Zagreba na stereotipu ‘’kumica’’ uz postavljeni koncepcijski okvir ‘’design vs craft’’. Na temelju toga, projekt se usmjerava prema dva ključna pojma: 

- Locus kao mjesto i kontekst lokalnog mišljenja: prostor, lokacija, mapiranje, indeksiranje, kazivanja i prijenos memorije, analiza materijalne i vizualne dokumentacije i prezentacije, dokumentiranje, arhiviranje, kao i analiza kroz kritičku refleksiju na teorijski pristup kao i kritički refleksiju na pojedinačno spoznajno iskustvo;

- Ars, artis kao umijeće, vještina, iskustvo, tradicija, materijali, obrtničke tehnike i tehnologije, organizacija, (mikro) proizvodnja, plasman, refleksije (mikro) tržišta, sa akcentom na cjeloviti konceptualni i proizvodni proces.

Ovaj projekt  propituje oblike obrta i obrtničkih mikro-proizvodnji, karakteriziranih tradicijskim načinima rada u formatu od ručnog rada do zanatskih obrtničkih tehnologija koje koriste za pojedinačnu, a ne serijsku proizvodnju, i gdje odnos prema radu i objektu afirmira ruku, integralni proces rada i simboličku snagu individualnog radnog i kreativnog pristupa.

Rezultati predstavljaju spoj problematiziranja konkretnog mjesta (locus) I konkretnog rada (ars, artis) kao odnosa horizontale (prostora) i vertikale ( proizvodnje).

 

Dvije kumice

Tradicijske proizvodnje predstavljaju proizvodni potencijal,  čuvaju i afirmiraju ''ljudsku mjeru'', a vidimo ih kao potencijalni prostor novih dizajnerskih praksi, kao vitalan prostor koji nudi promjenu na planu odnosa dizajna i umjetničkog zanatstva  (design versus craft ). Polazeći od danas prisutnih novih odjevnih teorija i praksi, fokus je okrenut prema propitivanju tradicijskih i lokalnih vrijednosti (nasuprot globalizacijskjih politika), prema individualnim i etičkim pristupima u odijevanju izvan modnog sustava, težeći prema  usporavanju (slow fashion) i održivosti ( sustainable design). Zagreb predstavlja mjesto, topos, na  čijim rubovima i bliskoj seoskoj  okolici perzistiraju tradicijski  zanati,  alati i prakse sa svim elementima pojma slow fashion. Temeljni pojam projekta je odijevanje kumica kao dijela tradicijskog seljačkog, ruralnog  aspekta odijevanja. 

Kumica je odbacila folklorni kostim izgradivši utilitarni odjevni stil koji predstavlja  mješavinu urbanog i ruralnog.

Pojam kumica  pojavljuje se kao case study  u kojem je moguće propitivati identitet, reprezentacije i kulturne  prakse suvremenog seljaštva danas.  S druge strane, kumica kao i širi ruralni i suburbani kontekst postaju istraživački kao  i kreativni materijal.

 

* Projekt je podržan od Mnistarstva kulture I medija RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba, za 2017. i BLOK-a.

* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.

* Fotografije: privatni arhiv t.v.