Istraživački tim Centra za istraživanje mode i odijevanja - CIMO inicirao je 2022 g. i započeo provoditi istraživački projekt pod nazivom Tekstilni pojmovnik: Lost & Found Textile Texts koji polazi od činjenice da iz hrvatskog jezika nestaje važan dio stručnog nazivlja koji se odnosi na tekstilne materijale i tekstilije općenito, kako u području stručne prakse isto tako u svakodnevnom govoru.
Kroz suradnju s Muzejom grada Zagreba, koji ima već sada veliku zbirku odjeće i tekstila, susreli smo se sa nedostatkom adekvatnih pojmova za većinu tekstilnih materijala. Tim tragom napravili smo kratko snimanje koje je pokazalo situaciju otežale identifikacije tekstilnih materijala koji su bili svakodnevni pojmovnik u radu u trgovinama, kod obrtnika, proizvođača odjeće kao i u radu restauratorskih i kostimografskih radionica.
Kultura tekstila, odijevanja i mode svoje trajno uporište nalaze upravo u jeziku, pa je ova konstatacija poticaj i izazov za istraživanje i pokušaj bilježenja tekstilnog nazivlja važnog za hrvatski govor i jezik i predstavlja brigu za stvaranje stručnog pojmovnika. Razloge nalazimo u bitno smanjenoj cirkulaciji tekstilnih materijala i pribora s obzirom na nestanak industrijske, obrtničke i kućne proizvodnje odjeće, kao i u smanjenoj ponudi, prodaji i potrošnji metražnog tekstila.
Projekt je usmjeren prema istraživanju i evidentiranju kao i opisu tekstilnih materijala unutar korpusa bogate stručne literature u razdoblju od 1945. koja je pratila razvoj tekstilne i odjevne industrije. Paralelno s razvojem razvijala se i tekstilna znanost, obrazovanje (srednje stručne škole, škole primijenjenih umjetnosti) kao i studiji na Tekstilno tehnološkom fakultetu ili Akademiji primijenjenih umjetnosti, što je osiguralo i razvoj stručnog tekstilnog nazivlja. Tako postoje tehnički tekstilni leksikoni, priručnici za polaganje stručnih ispita za krojače, postolare, modiskinje, krznare za koje su priređivani različiti priručnici sa posebnim akcentom na upotrebne materijale, njihove karakteristike, opise kao i nazivlje. Poseban istraživački dio uključiti će oralnu povijest kroz razgovore sa poznavaocima tekstila u (sačuvanim) proizvodnjama, trgovinama tekstila, obrtničkim i kostimografskim radionicama.
U novoj Hrvatskoj pojavila se znanstvena knjiga dr. Vlatke Štimac: Hrvatsko modno-odjevno nazivlje 2008) koja koncepcijski ne istražuje područje tekstila ali je od velike metodološke koristi. Iz više razloga međutim ova knjiga predstavlja dragocjeni putokaz prema stvaranju prikladne metodologije istraživanja, bilježenja i sređivanja tekstilnih pojmova. Autorica u samome početku navodi principe kojima se vodila pri istraživanju, među kojima je na prvome mjestu potrebno odrediti korpus, i to veličinu i reprezentativnost. U našem radu istraživanje se provodi na korpusu sastavljenom pretežito od literature. Tu su uglavnom knjige znanstveno-tehničkog sadržaja kao i priručnici stručne naravi, najviše oni za trgovce kao i knjige za polaganje stručnih ispita za one profesije koje u radu dolaze u doticaj s tekstilima. U našem korpusu skoro sve knjige pripadaju razdoblju poslije 1945. Najveći broj je publiciran do 1970.-e budući je to razdoblje intenzivnog razvoja tekstilne i odjevne industrije popraćeno znanstvenim bavljenjem s prirodom i upotrebom tekstilnih materijala (svega nekoliko naslova je iz razdoblja između dva rata koje je važno radi komparacija nazivlja). Te knjige na različite načine definiraju tekstilne pojmove, rijetko daju opis, ponekad tek navode ime ali sve to korisno je u smislu moguće učestalosti nekih pojmova. Usporedbama tih opisa može se vidjeti međutim da su tekstilni pojmovi ponekad preopćenito opisani i nisu dovoljni za temeljito analiziranje i evidentiranje takvog pojma pa je potrebno koristiti više izvora. Naše snimanje pokazuje da se neki pojmovi generaliziraju na način da zatiru specifične pojmove, pa se na pr. označavaju kao vuneni štof ali ne i precizniji pojam, na pr. Tvid (tweed). Upravo na taj način pojmovi lako i neprimjetno nestaju iz govorne prakse a time i iz pojmovnika. Za ovaj prikaz navest ćemo nekoliko pojmova komparirajući izvore i pristupe da bi se ukazalo na gašenje izvora, tj. smanjenje trgovine tekstilom i proizvodnje odjeće, smanjenje cirkulacije i raširenosti što briše specifične nazive pa se osiromašuje stručni jezik. U nastavku navodimo popis korpusa tj. izvore koji su obrađivani na način da se uspostavi metoda koja bi kvalitetno mogla bilježiti pojmove u traženju najboljeg načina opisivanja materijala, načina njihova bilježenja i načina tehničkog opisa. Na kraju teksta navodimo popis knjiga koje smo koristili za istraživanje (one su navedene pod rednim brojem radi lakšeg korištenja i navođenja). Istraživanjem više tekstilnih izvora koristili smo isti pristup koji se pokazao mogućim načinom izgradnje tekstilnog pojmovnika ''izgubljenih pa nađenih'' pojmova. Kao ilustraciju navodimo pojam barhet koji se danas ne susreće (vezan za danas vrlo rašireni materijal poznat kao pojam keper), kojeg možda poznaju neki stariji ljudi a koji nije sačuvao jasnoću značenja u tekstilnom području.
Pojam barhet:
Izvor: 11, str. 37. (1933)., citat:
1. S obzirom na način vezenja/način tkanja, tj. odnos osnove i potke:
2. iz pamuka:
u keper vezu: barhent i saten (tiskan), te Croise (čitaj: Kroaze)
Izvor: 12. str. 102. – 105. (1948)., citat:
Temeljni vezovi ili način tkanja:
2. Unakrsno koso tkanje koje se zove keper ili kroaze tkanje. Osobina toga načina tkanja jest da potka teče preko (iznad) jedne žice osnove a onda ispod više (3 – 0) više osnove ….[…] Tako vidimo na tkanini jasno mjesta gdje se veže potka sa osnovom pa se ta vidljivo ističe u dijagonalama (kosim poprečnim linijama). Tim načinom tkaju se isključivo slijedeće tkanine: Kroazeji, keperaste vrste džepnjaka, sve vrste serža, Ševiot, tkanine i češljanci (kamgarn-tkanine), gabardini , itd.
Izvor 13: str. 7. (1954)., citat:
Barhe(n)t. Gusta tkanina iz pamučnog prediva otkana unakrsnim (keper) načinom tkanja. Flaneli za muške košulje i ženske bluze nazivaju se dosta puta barhe(n)ti pa su maljava, čihasta izgleda.
Izvor 10. str. 77 (1958)., citat:
Barhet je tanja ili deblja, mekana s više voluminoznim opipom, vrlo omiljena vrsta pamučne tkanine koja s naličja ima iščesan rjeđi ili gušći vlaknasti pokrovac. Izrađuje se pretežno u keper vezu …
Croise (Kroaze) – barhet, izrađen u običnom keper vezu.
Finet – barhet izrađuje se s istaknutim finim porebrenjem u keper-vezu, a naličje je gusto pokriveno iščesanim vlaknima.
Atlas- barhet, izrađen u petero-veznom atlasu. Redovito je nešto deblja i teža vrsta tkanine s efektom veza u osnovi.
Velur – barhet….
Dabar barhet …
Jaspe. Barhet ….
Neglige- basrhet
Dubl.barhet…..
Krevetni barhet
Barheti su fine ugodne mekane tkanine koje se uvijek vrlo rado upotrebljavaju u različite svrhe, a najradije u kućanstvu. U trgovinama vrlo često nalazimo također i na sljedeće nazive: keperbarhet, atlasbarhet, pikebarhet ili barhett za košulje, pidžame, oprave, i sl.
Izvor 14. str. 76 (1957)., citat:
Gradl ili keper,
Za muška radna (radnička) odijela i kombinezone, (odijela ujedno) najviše se uzima gradl koji se naziva keper. Oni treba da su dobrog kvaliteta, jer se ovakva odijela trebaju stalno prati. Upotrebljavaju se većim dijelom pri fizičkom radu zbog čega moraju biti jaki. Kepera ima raznog kvaliteta i tkanja. Pored običnog gradla, proizvodi se keper u dijagonalnom tkanju i on je također vrlo dobar i naziva se gabarden.
Izvor 02. str. 178. (1970)., citat:
Atlas barhet ili keper barhet - nazivaju se pamučne punije tkanine izrađene iz Kardiranog prediva u osnovinom atlasu ili keper prepletaju i obično čupavljene ma jednoj strani a upotrebljavaju se za žensku laganu odjeću, donje rublje i sportske košulje.
Navedeni pojmovi za tekstilne materijale koji se u trgovini i proizvodnji danas najčešće naziva keperi, pokazuju slične ali nekad nedovoljno opisane karakteristike. Iz toga se može zaključiti da je potrebno sve izvore istražiti, komparirati i sabrati u jedan prošireni opis i za njega vezati ključni pojam (uz navedene inačice).
Iz ovog studija slučaja može se zaključiti:
- da je ovim načinom rada upotrebljena metoda istraživanja, načina evidentiranja i znanstvene obrade određenog tekstilnog naziva kao jediničnog uzorka, a metoda pretpostavlja konzultiranje više knjiga koje se bave pojmovima, da je opise pojmova potrebno izdvojiti, staviti zajedno, komparirati i sačiniti adekvatan opis tog pojma;
- da se dosadašnjim istraživanjem može zaključiti da je korpus upotrjebljene literature relevantan za stvaranje šireg pojmovnika;
- da je potrebno nastaviti istraživanje oralne povijesti za svaki tekstilni naziv (u trgovinama tekstila i proizvodnji);
- da je potrebno nazive popratiti tehničkim opisom materijala i vizualnom ilustracijom i time zabilježiti tehničku razinu tekstilnog materijala kao ključne opcije za stručno – znanstveno definiranje naziva ;
U naznačenom korpusu literature može se naći izrazito veliki broj naziva pa je potrebno uspostaviti kriterije za stvaranje nazivlja s obzirom na pripadnost sirovinskoj datosti materijala, upotrebnoj razini, tehničkim i fizičkim karakteristikama, upotrebnim praksama, razlikovnim karakteristikama, varijantama nazivlja, kao i ustanoviti naziv koji se najviše koristi u praksi.
Te je pojmove potrebno provjeriti i na terenu, bilo u trgovinama tekstila, ili u obrtničkim radionicama gdje se koriste za proizvodnju, kao i kod stručnih pojedinaca metodom kazivanja (oral history). Za provjeru metode kazivanja usmjerili smo se na razgovor sa sudionicama kazališnih radionica koje funkcioniraju kao svojevrsni arhivi tekstilnih naziva, i to specifičnih stručnih naziva koji se prenose usmeno a svoj početak nalaze u počecima formiranja kazališnih kostimografskih radionica.
JELICA OZIMEC
Jelica Ozimec je šefica muške krojačnice HNK, te je tamo započela svoj rad 1989. godine. Učila je od majstora u privredi kao i edukacijom u stručnoj zanatskoj školi. Prema njenoj izjavi, radila je po sistemu rada „ruka i igla“, a smatra da je taj princip skoro izumro, rijetko ga tko još koristi.
U samome razgovoru učestalo su se pojavljivali neki pojmovi koje smo izdvojili kao relevantne za daljnje istraživanje, tumačenje i bilježenje prisustva stručnih pojmova u kazališnoj praksi.
POJMOVI:
01.) BASK
Izvor: Jelica Ozimec
a.) produžena pasica koja se nalazi ispod pačke, na njega se šivaju slojevi suknje, uglavnom 8 do 12 slojeva tila. Spojeno s gaćicama.
02.) DURHNAJDANJE
Izvor: Jelica Ozimec
a.) tkanina se prima na način da se bod ne vidi, igla se prima za niti
03.) EINZIGANJE
Izvor: Jelica Ozimec
a.) uvlačenje hefta kroz tkaninu, heftanje prednjice. Heftaju se samo prsa, struk, bokovi i džepovi kad se einziga.
04.) FINA VUNA/TANKA VUNA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) vuna koja se koristi u izradi finih večernjih odijela.
05.) FLIZELIN
Izvor 1: str.209. (2008.)., citat;
a.) flizelin, flizilin, od njem. Vlies = runo, vrsta međupodstave za odjevne predmete da se ne gužvaju; (S) flizelin
06.) FRAK
Izvor: Jelica Ozimec
a.) muški odijevni predmet kojem suknja ide od bočnog šava, te nalikuje repu lastavice, od jacketa se razlikuje po obliku suknje
07.) FUTER
Izvor: Jelica Ozimec
a.) podstava, ne koristi se u izradi stilskih kostima zbog autentičnosti
Izvor 1: str.228. (2008.)., citat;
b.) futter, njem. Futter, hrv. podstava /za odjevne predmete/; (S) podstava, futer (reg.)
08.) GEROK
Izvor: Jelica Ozimec
a.) muški pomodni stilski kaput koji se kopča, ima ravnu suknju koja se reže u struku, no i ne mora. Leđa su pretežno uvijek rezana. Dužina mu je do koljena, te se često nosi sa štapom i cilindrom. Izrađuje se od štofa i tweeda.
09.) GLOT
Izvor: Jelica Ozimec
- prirodna tkanina slična tankom keperu, koristi se u izradi stilskih kostima kako bi kaputi dobili na težini, te se također koristi u baletnim koletima. Izrađuje se od čistog pamuka.
10.) HAFTLA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) skriveno kopčanje za kolete
11.) HARMONIKA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) dodatci za rukave kod plesača, šivaju se na rukave u području ispod pazuha, kako se rukavi ne bi dizali prilikom dizanja ruku, te da kolet ostane na istom mjestu, da ne popuca
12.) HEFTANJE
Izvor: Jelica Ozimec
a.) hefta se rukom prije rada na mašini, kako se tkanina ne bi pomakla. Hefta se iglom i naprstkom
13.) HLADNA VUNA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) vuna koja se koristi u izradi ljetnih odjevnih predmeta, fina je i dorađena
14.) JABOT
Izvor: Wikipedia
a.) ukrasni odjevni dodatak koji se sastoji od čipke ili druge tkanine koja pada s grla, visi ili je pričvršćena za ovratnik ili se zakači za vrat
15.) JACKET
Izvor: Jelica Ozimec
a.) vrsta muškog kaputića, sličan fraku, osim što nema otvorenu suknju već ima zatvoreni ovalni dio suknje koji se naprijed kopča te ima otvorena koljena. Izrađuje se od štofa i tweeda.
Izvor 1: str.213. (2008.)., citat:
Jacket (džekit), engl. jacket; jacke (jak(n)a), njem. Jacke; giacca, giacchetta ( jaka, jaketa), tal. Giacca, giacchetta, kratki ljetni ili kućni kaput, naziv za kaput koji materijalom odudara od ostalog odijela; (K) jaka, pletena jakna ( sportska), koreta- armlose jacke, žaket; (S) jakna
16.) KOLET
Izvor: Jelica Ozimec
a.) nepromjenjivi stilski muški kostim, kratak je i rezan je i krojen u dijelovima kako bi što bolje prianjao uz tijelo. To je gornji dio kostima, uglavnom ima rukave, koji se učvrste taftovima.
17.) KORZET
Izvor: Jelica Ozimec
a.) ženski odjevni predmet u baletu, gornji dio kostima.
Izvor 1: str. 215. (2008.)., citat:
Korzet, franc. Corset, njem., steznik, vrsta kalupa za davanje oblika tijelu; (K) korzet, steznik
18.) KRAUZA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) ovratnik, mlinsko kolo, izrađuje se od 12 metara tkanine te svaki razmak između nabora treba biti jednak, ručna izrada traje 2 dana
19.) LAJSNA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) podlajsna, šablajsna
20.) LIVREJA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) stilska uniforma koja se može obući na košulju i prsluke. Slična je rokokou samo što je više izrezana na prednjem dijelu te nema falde kao rokoko. Otvorena je. Izrađuje se od samta, brokata i svile.
Izvor: Hrvatska enciklopedija
b.) livreja (franc. livrée, od livrer: darovati).
1. Prvotno, odjeća koju je francuski kralj u posebno svečanim prigodama dijelio dvorskom osoblju.
2. Danas, posebno odijelo, obično jednobojno, s dugmadi i gajtanima, koje u službi nosi posluga na dvorovima, osoblje u nekim kazalištima, hotelima, restoranima.
21.) PAČKA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) ruski izraz za plesni ženski kostim. Ima struk, spojeni korzet, dok suknje mogu biti duge i kratke. Na francuskom se naziva tutu. Suknja može biti duga, romantična, klasična, kratka i tanjurić. Unutar suknje se nalazi bask, na njega se šivaju slojevi suknje.
22.) PIKIRANJE
Izvor: Jelica Ozimec
a.) bod koji se radi ukoso, tako se primaju fazone za tkaninu kako se nebi pomakle, odnosno da budu čvrste.
23.) PLASTRON
Izvor 1: str.221. (2008.)., citat:
a.) plastron, franc. Plastron, prsnik, dio košulje ili bluze od grla do ispod rebara; (K) plastron
Izvor: Hrvatska enciklopedija
a.) (franc. Plastron, tal. piastrone, od piastra: metalna ploča), prsluk koji mačevaoci navlače preko bluze radi zaštite i registracije pogodaka; pokriva cijelu pogođajnu plohu mačevaoca. Protkan je metalnim nitima kako bi mogao provoditi elektricitet. Također i naziv za ukrašen umetak na prsima muških košulja i na ženskim haljinama.
24.) ROSHAR
Izvor: Jelica Ozimec
a.) grub materijal s konjskom dlakom, upotrebljava se za stilske kostime (posebice za ženske kostime) kako bi se dobila forma.
Izvor 1: str.225. (2008.)., citat;
b.) roshar, njem. Rosshaar= konjska struna, hrv. strunjak: tkanina koja se izrađuje od konjske strune i pamuka; (K) Rosshaar
25.) SIROVA VUNA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) neprerađena vuna, gruba na dodir, uglavnom se koristi u izradi seljačkih kostima
26.) ŠTAFIRANJE
Izvor: Jelica Ozimec
a.) obrađivanje rubova
27.) ŠTOF
Izvor 1: str.228. (2008.)., citat;
a.) štof, njem. Stoff, u nas se pod tim nazivom podrazumijeva vunena tkanina, rjeđe sukno; (S) štof, reg., deblja obično vunena tkanina
28.) TOPLA VUNA
Izvor: Jelica Ozimec
a.) debela vuna koja se koristi u izradi kaputa i ostale zimske odjeće
29.) TRIKO
Izvor: Jelica Ozimec
a.) likra, rastezljivi materijal koji pirjanja uz tijelo
Izvor 1: str. 229. (2008.)., citat:
Triko, franc. tricot, pletenina, pleteni odjevni predmeti, za krojenje donjeg rublja te kupaćih odijela; (K) triko-čipka, triko-tkanina, vuneni tricot, tricot-čarape, tricot-haljina, tricot-latak, trikot-musse; (S) triko, fr., ali i stretch, lycra, spandex, engl.
30.) ZEGL
Izvor: Jelica Ozimec
a.) platno koje se stavljalo u kapute, frakove i geroke kako bi se dobila čvršća prsa. Prije izrade bi se platno trebalo obraditi- prvo bi se namočilo s vodom, zatim bi se peklo peglom kako bi se dobila forma. Platna su se izrađivala od nekoliko slojeva.
DIANA KOSEC BOUREK
Kosec-Bourek, Diana, hrvatska kostimografkinja (Zagreb, 19. I. 1937). Završila je 1960. studij scenografije i kostimografije na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Od 1962. surađivala je s mnogim hrvatskim kazalištima, a 1975. postala stalnom kostimografkinjom zagrebačkoga HNK-a, gdje je djelovala do umirovljenja 2000. U drami, operi i baletu ostvarila je više kostimografija različitih povijesnih i stilskih odrednica (Ranko Marinković, Kiklop, 1976; Giuseppe Verdi, Otello, 1976; Ludwig Minkus, Don Quijote, 1996; William Shakespeare, Kako vam se sviđa, 2001). Niz kostimografija osmislila je u suradnji s Ikom Škomrlj (Edmond Rostand, Cyrano de Bergerac; Miroslav Krleža, Vučjak; Sergej Sergejevič Prokofjev, Romeo i Julija). Vrsna kreatorica povijesnih kostima i pronicava proučavateljica psihologije likova. Bavi se i ilustriranjem knjiga za djecu.
POJMOVI:
1.) DOUBLET
Izvor: Diana Kosec Bourek
a.) naziv za gornji dio muškog kostima
2.) JUSTACORP
Izvor: Diana Kosec Bourek
a.) naziv za gornji dio muškog kostima
3.) KNIFANJE
Izvor: Diana Kosec Bourek
a.) izrada perika kukicom na specijalni til
4.) STRUK
Izvor: Diana Kosec Bourek
a.) gornji dio odjevne forme u baletu, bez suknje, nalik korzetu
Izvor 1: str.227. (2008.)., citat;
b.) struk, najuži dio čovjekova trupa između grudi i bedara; pojas, pas; (K) gladak struk, struk skrojen u šilj, visoki struk, struk zatvoren pucetima, stručić donjice izrezan na zupce, stručić u srcolikom obliku na koji se nastavlja bluza svijetle boje
5.) ŠPATRI
Izvor: Diana Kosec Bourek
a.) čvrsta suknja za balet
Ovaj tekst želi, na studiji slučaja nekih zagubljenih pa nađenih pojmova, provjeriti i zabilježiti jednu moguću metodologiju vezanu za tekstilne (i odjevne) pojmove.
Potrebno bi bilo na ovaj način provesti daljnju arheologiju tekstilnog nazivlja, evidentiranje, opisivanje pojmova kojim bi se rekonstruiralo jedno područje, a koje bi tako na jednom mjestu predstavljali novi tekstilni pojmovnik kojim bi se ovo područje segmenta stručnog tekstilnog jezika obradilo i sačuvalo od nestanka, a samoj struci pridonijelo stvaranjem trajnog priručnika.
Svakako bi sakupljanje uzoraka tekstilnih materijala u vidu kataloga napravilo pojmovnik vidljivim i taktilnim s obrađenim strukturama veza (tkanja) na način da se osigura vizualni i taktilni doživljaja materijala u istom trenu.
U ovo fazi istraživanja postignuta metoda predstavlja najznačajniji dio projekta koji omogućuje vjerovanje da se rad na kompletiranju tekstilnog pojmovnika može nastaviti i dovesti do cjelovitog ishoda
Popis izvora – bibliografija:
01. Štimac, Vlatka, Hrvatsko modno – odjevno nazivlje, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2008.
02. Gajić, Branislav, Odnos tela i odela, Savez inženjera i tehničara tekstilaca SR Srbije, Beograd, 1970.
03. Grupa autora: Tekstilni priručnik, Društvo inženirjev, in tehnikov tekstilcev, Maribor, 1968.
04. Vladen, Milan, Nauka o materijalu, Tisak i naklada knjižare St. Kugli, Zagreb, 1935.
05. Mikulandra, Ivka, Teorija kroja, vlastita naklada, Split, 1954.
06. Romer, Bela, Milan Stilinović, Tekstilna roba, Školska knjiga, Zagreb, 1973.
07. Cerar, Ester, Čunak i igla, Tehnički muzej Zagreb, 1997.
08. Pušman, Vilem, Prepletaji tkanina, Beograd, 1967.
09. Jelinek, Žuži, Tajna dobro odjevene žene, NIP, Zagreb, 1961.
10. Roller, Branko, Tehnologija tekstila, Naklada Zavoda za unapređivanje zanatstva Zanatske komore za grad Zagreb, Zagreb, 1958.
11. Esih, Vinko, Priručnik za krojače, krojačice, kitničarke, klobučare i krznare, Ekonomat Saveza hrvatskih obrtnika u Zagrebu, Zagreb, 1933.
12. Esih, Vinko, Priručnik za majstorski i po moćnički ispit krojača i krojačica, naklada pisca, Zagreb, 1948.
13. Esih, Vinko, pomodni rječnik, Naklada pisca, Zagreb, 1954.
14. Puškarević, Milan, Priručnik za poznavanje tekstilne robe, Izdavačko poduzeće Džepna knjiga, Sarajevo, 1957.
15….. Krojenje i šivanje, od igle do kaputa, Jugoslavenska ženska revija Svijet, Zagreb, 1974.
16.….Mala škola vezenja, Jugoslavenska ženska revija Svijet, 1976.
* Projekt je podržan od Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreb, za 2023. g.
* Fotografije: privatni arhiv t.v.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.
