Modeli Karmen Dugeč, SIFA, 1997.
Iako bi pojam tranzicija mogao dobro pasati promjenljivoj naravi mode, treba ga promotriti kao izrazito složenog kad se odnosi na atipičan društveni kontekst određen ratnim događanjima koji su početkom 1990ih zadesili Hrvatsku. Za bolje razumijevanje modne i odjevne stvarnosti potrebno je uvažiti paralelizam dviju tranzicija, tj. a) prijelaz socijalističkog u kapitalistički model koji se odvija zajedno s b) procesom osamostaljivanja, borbom za nacionalnu i državnu samostalnost u kontekstu konkretnog rata i ratnih zbivanja. Ovaj paralelizam promjena društvenog uređenja kao i promjena federalne jedinice u samostalnu državu, usporavao je i remetio proces tranzicije pa je društvena slika postalasložena zbog izostanka standardnih društvenih pravila uz prisutan višak privatizacijskih, često bespravnih praksi što će bitno utjecati na dotadašnju situaciju u polju tekstilne i odjevne industrije. Također je vrijedno istražiti pitanje značenja mode u kontekstu konkretnih ratnih zbivanja (1991.–95.) s obzirom na klasičnu izreku da ''Inter arma musae tacent'', tj. da ''među oružjem muze šute'', a što bi se itekako trebalo odnositi na samu modu, modno ponašanje i prakse i karakter imaginarija u takvim uvjetima.
Ovaj projekt u ovoj fazi stoga propituje, istražuje i analizira povijesne događaje i tranzicijski modni imaginarij reprezentiran u lokalnim medijima, konkretno u dnevniku Večernji list u kojem nalazimo reprezentativni uzorak s obzirom da su vijesti iz mode redovito nalazile mjesta, uglavnom u rubrici Kultura, zahvaljujući pisanju novinarke Ane Lendvaj. Ana Lendvaj je započela suradnju s Večernjim listom 1975. u svojstvu vanjske suradnice a trajno je zaposlenje započela 1979. i ostala u istoj redakciji sve do kraja života (2016.) kao visoko profilirana hrvatska modna kritičarka. Činjenica da je radila u dnevnoj novini izrazito je značajna gdje je njezin interes za historiografsku dimenziju mode našao svoju idealnu platformu i vidljivu realizaciju: detaljna povijest hrvatske mode, hrvatskih modnih stvaralaca, modnih pojedinačnih i kolektivnih imaginarija je time postala trajno i detaljno zapisana modna kronika. S druge strane, Ana Lendvaj je imala izoštreni pogled za sve aspekte modnog ponašanja opisana u njezinim tekstovima čime je stvorila svojevrsni dokumentarni leksikon svekolike hrvatske suvremene mode i odijevanja kao bogatog arhiva za znanstveno – istraživačku budućnost.
Važna je bila činjenica da je Ana Lendvaj više od dekade pratila lokalnu modu i popratne modne fenomene. Posebno je pažljivo pratila modne stvaraoce, uglavnom dizajnere koji su pripadali Sekciji za oblikovanje odijevanja pri ULUPUH-u, zahvaljujući kojima je Zagreb svjedočio modnom umjetničkom eksperimentiranju i modnoj avangardi kao novom pristupu modi i kulturi odijevanja označenih kao ''zagrebačka moda 1980ih.'' U Zagrebu se, a vidljivo u njenim tekstovima, sve više osjeća prisustvo novih dizajnera s diplomom modnog dizajna Tekstilno – tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (prva generacija je 1975. godine upisala modni dizajn na Višoj školi za tekstil i odjeću u Zagrebu (VŠTO), a diplomirani studenti bi dobili naslov Inženjer za dizajn odjevnog ili tekstilnog smjera). Ova će institucija ak. godine 1993./94. izraditi plan i program sveučilišnog studija, s dva smjera: Procesni smjer i Dizajn i projektiranje tekstila i odjeće. Time će i formalno Zagreb dobiti sveučilišni studij modnog dizajna.
Fashion News – Opatija, 1990. – 1997.
Početak akademske godine 1991./92. odvijao se u atmosferi konkretnog rata što je izrazito otežavalo redovito studiranje. U takvom kontekstu postaje izrazito prisutna već spomenuta dilema o etičnosti mode/umjetnosti u okružju rata što se miješalo s potrebom kreativnog djelovanja kao iskaza protesta i otpora prema ratu i ratovima svih boja. Iako manje vidljivo i u tišini kućnih atelijera modno je stvaranje tražilo put prema iskazivanju kreativnosti pa se činilo logičnim da se to prezentira u mirnome okružju, u kontekstu koji je bio udaljen i siguran od ratnih konkretnih sukoba. Za prve takve aktivnosti izvan Zagreba najviše je zaslužna Katja Restović koja je već ranije započela neke modne manifestacije u Opatiji vezane za kozmetičke novosti što joj je olakšalo da 1990. započne i međunarodni internacionalni festival mladih modnih dizajnera Europe s nazivom IFF FN – Fashion News, na koji su pristizali mladi dizajneri s kolekcijama avangardne mode. Opatija i Istra upravo su predstavljale izolirani mirni okvir za tako posebna događanja kao što su modne revije, mjesto gdje muze nisu morale šutjeti. Fashion News je zvučao kao sklonište za modu i umjetnost ali i kao mjesto svojevrsnog otpora i manifestnog slogana ''nema predaje.'' Ovaj IFF, međunarodni festival mode Fashion News, u tome će izdržati sve do 1997. godine. Najveći broj kolekcija dolazio je iz Zagreba, bilo članova Sekcije za oblikovanje odijevanja ULUPUH-a ili mladih dizajnera i studenata modnog dizajna sa TTF-a Sveučilišta u Zagrebu. Svi su oni u ovoj manifestaciji vidjeli mogućnost prezentacije svojih kolekcija i u tome je u tom trenutku Opatija imala prednosti pred Zagrebom.
Iako u ratnim uvjetima, s vrlo skromnim sredstvima, IFF-FN je uspio sakupiti lokalne mlade snage i pokrenuti širu modnu scenu koja će ostati slabo vidljiva izvan Opatije i Istre ali je unutar struke bila aktivator izrazito motivirajućeg učinka. Sama manifestacija odvijala se vrlo profesionalno, imala je i publiku, ali odjek pretežito u lokalnim medijima. Ipak, svaki je Fashion News događaj bio popraćen skromnom tiskovinom s podacima o autorima kolekcija koje će biti predstavljene. Nažalost ovi podaci su se odnosili na najavu a u samoj realizaciji bilo je dosta promjena pa o imenima i brojkama ostaje dosta otvorenih pitanja. Tako katalog iz 1995. godine najavljuje domaće autore/ice u sljedećim kategorijama: avant-garde (5 autora), alta moda (4), runner up (13), pret-a-porter (12), casual (2), performing art (1), fashion accessories (1), i established designers (8), kao i gosti: Misa Harada, Derrick Lo & Daren Cabon, Brian of Britain, Anthony Gammon, svi iz Velike Britanije, kao i Joao Tome & Francisco Pontes (Portugal) i Artista Studio (Madžarska).
Sama realizacija i predstavljanje kolekcija u opatijskom Hotelu Adriatic prisutno je u oralnoj historiji više nego li u medijskim zapisima. Iz ovog brojčano velikog popisa nije lako razabrati koji su kriteriji odredili stilsku kategoriju kao i način selekcije sudionika. Također nije moguće znati kako je došlo do poziva gostujućih inozemnih dizajnera kao i njihovih motiva da se prezentiraju. Neka su inozemna imena dosta značajna, kao što su Derrick Lo & Daren Cabon, koji su prezentirali zajedničku kolekciju koja je bila njihov završni diplomski rad na Central Saint Martins College of Art and Design. Među domaćim sudionicima najveći broj sudionika činili su studenti TTF-a iz Zagreba. Možda se iz svega dade zaključiti da je koncept ove manifestacije bila otvorenost za različitosti koje je karakterizirala eksperiment i modernost, sve ono što karakterizira mladenački modni stav, tako da je prezentiranje mladih dizajnera ili studenata modnog dizajna bila najjača karta ove manifestacije.
Fashion News, 1995.
Mittel Moda Fashion Award, Gorizia, Italija
Na IFF – Fashion News festivalu mode u Opatiji, bila je u publici i Barbara Franchin, voditeljica sličnog modnog festivala u talijanskom gradu Gorizia, pod nazivom Mittel Moda Fashion Award / Mittel Moda Premio, započetog 1993. godine. Ona je iskazala pozitivno mišljenje o većini mladih dizajnera i pozvala ih da se jave na natječaj festivala u Goriziji gdje će ocjenjivački sud žirirati pristigle kolekcije pa eventualni odabir za nastup predstavlja jaku referenciju i izazov. Hrvatski su mladi dizajneri, uglavnom aktualni studenti modnog dizajna na TTF-u, pobrali svake godine nekoliko vrijednih nagrada što predstavlja izrazitu afirmaciju ukupne hrvatske mode. MMFA i Gorizia postaju direktna vrata Europe za hrvatske mlade modne dizajnere.
Ovdje je potrebno spomenuti da je ta manifestacija imala, i sačuvala, zanimljiv koncept da bude ''modno natjecanje na međunarodnoj razini, rezervirano za modne dizajnere i studente modnog dizajna na fakultetima za umjetnost i dizajn iz cijelog svijeta…. projekt razvija međunarodnu mrežu kontakata s više od 600 škola modnog dizajna u 67 zemalja, čime postaje konkretna prilika za razmjenu i usporedbu za kreativnost mladih dizajnera.'' Svi ovi ciljevi postaju atraktivni tako da Mittel Moda Fashion Award postaje najrelevantniji događaj za hrvatske mlade dizajnere gdje su bili prepoznati kao jednaki ili čak bolji.
Tako u Večernjem listu od 22.09.1995., Ana Lendvaj, pod naslovom Hrvatska moda u Goriziji piše o sudjelovanju hrvatskih predstavnika na međunarodnome natjecanju Mittel Moda Premio koje se ''od samog početka 1993. godine održava svakog rujna u talijanskom gradu Gorizia. Ove godine tu se prikazuju kolekcije mladih dizajnera i studenata iz čak 17 zemalja. Hrvatsku predstavljaju studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, njih 12 koji su prošli prethodnu selekciju međunarodnog žirija''. Glavninu čine studenti /ice koji su sudjelovali na natjecanju SIFA – Smirnoff Internatioal Fashion Award, a koje je prethodno održano u Zagrebu. Te 1995. godine u Goriziji su, uz Katarinu Kožić, pobjednicu SIFA natjecanja, sudjelovali: Ivana Sršan, Ivana Musić, Anita Dragčević, Zrinka Ričko, Mirela Videk, Vjekoslav Medić, Tihana Mikša, Zoran Mrvoš, Sandra Zuanović, Renato Jukić i Darja Hrgović. Tu se spominje da će nastupiti i Natalija Žarković, pobjednica natjecanja Festimoda u Zagrebu. 1995. godine u Goriziji je predstavljena grupna kolekcija studenaata TTF-a koja je nagrađena nagradom za najbolju kolekciju. Sestre Marijana i Josipa Bronić, kao i Katarina Kožić, vratile su se s nagradama za svoje kolekcije za 1996 -u godinu. Sljedeće 1997. godine nagradu je osvojila Moira Kučić, a 1999. je veliku nagradu za modne akcesorije dobila Lidija Skočibušić. Za najkreativniju kolekciju nagradu je dobio Silvio Vujičić 2000. godine. Na temelju ovih uspjeha nanizali su se pozivi za gostovanja, među njima najznačajniji Big Torino 2000. kao i nastup na prestižnom International Biennial Design Festivalu u St. Etienne, 2002. Iste te 2002. godine u prestižnom modnom časopisu I-D, br. 10., u tematskom broju o najboljim institucijama za studiranje modnog dizajna jedan članak je posvećen mentorskom radu i nekolicini studenata. Časopis Internationale Textiles, no. 822, june/july, 2001. godine cijelu je stranicu posvetio mentorskom projektu i dizajnu studenata modnog dizajna na TTF-u pod naslovom The Fashion Project.
SIFA, Zagreb, 1994. – 1997.
Jasno je da mladi modni dizajneri traže neko idealnije modno mjesto na modnoj mapi nego li je bio Zagreb gdje se još uvijek osjećao rat. Kako se polako rat udaljavao, to su studenti sve više iskazivali želju da njihove kreacije postaju socijalno uključive i vidljive. Možda manje vidljiva ali prisutna je potreba za stvaranjem modnih ideja, ne samo kao crteži na papiru već od materijala, krojeni i sašiveni te da postanu vidljivi predmeti. Zahvaljujući curiculumu modnog dizajna studenti su se sve više uključivali u realizacije tih modela, kao dio studijskih vježbi ili kao slabo vidljiv kućni rad. Iako izmještena mjesta, i Opatija i Gorizia pojavljuju se u studentskom imaginariju kao idealna modna mjesta što ih još više motivira na konkretnu produkciju, ali i prezentaciju, po mogućnosti u Zagrebu. Usprkos ratnom okruženju nova samostalna država potiče preuzimanje i uspješni razvoj poslovne inicijative na slobodnom tržištu s otvorenim vratima mladim snagama. Tako se autoru ovih redaka, tada docentu na modnom dizajnu TTF-a Sveučilišta u Zagrebu obratila Jasna Martinović, predstavnica INA CVOMMERCE d.d. iz Zagreba, a koji su zastupali Smirnoff votku za Hrvatsku, sa zanimljivom ponudom i izazovom da se studenti modnog dizajna uključe u svjetsko modno natjecanje koje je pokrenula središnjica iz Londona pod nazivom SIFA – Smirnoff International Fashion Award. Pobjednica prošlogodišnje SIFA manifestacije, koja se održala u Brazilu, bila je Wendy Hoey, mlada irska dizajnerica, pa je slijedeće natjecanje SIFA ’94 planirano da se održi u Dublinu. Svjetskom natjecanju uvijek prethodi nacionalno uključivanje gdje se, slično Euroviziji, bira nacionalni pobjednik kao predstavnik zemlje u finalnom svjetskome natjecanju. Ovaj poziv se dogodio u pravome trenutku kao poticajna situacija i za studente ali i odlična prilika da se Hrvatska, najmlađa od svih, pojavi i ravnopravno natječe sa svjetskim modnim bojama. Zanimljivo je da je svake godine studentima zadana tema u koju studenti trebaju uklopiti svoju modnu viziju. To je natjecanje činilo tematski čvrsto određenim a studenti su dobili jasne gabarite unutar kojih su trebali ponuditi rad koji je tada moguće ocijeniti i međusobno komparirati s obzirom na zadanu temu. SIFA ’94 zadala je temu Altered image – Drugačiji izgled što je studentima bilo dobro usmjerenje ali i generacijski shvatljiv izazov. Ovaj mentorski rad sa studentima kao i organizaciju, žiriranje i prikazivanje kolekcija predstavljao je priliku da se i nacionalno i internacionalno vide rezultati studija pa je u isto vrijeme to natjecanje prezentiralo rad studenata i mentora kao i instituciju gdje studenti studiraju modni dizajn. Prvo natjecanje je održano u ZG klubu Gjuro II a prvu je nacionalnu nagradu osvojila studentica Paulina Jazvić, koja je razradu zadane teme ovako pojasnila: ''U mojoj kreaciji spaja se više aspekata: povijesni (renesansa, empire i kraj 19. stoljeća), ali ima i tehno-elemenata u izvana našivenim jastucima. Gotovo je nemoguće spojiti sve to, ali eklektičko mišljenje blisko je meni i mojoj generaciji.'' (časopis Tekstil, vol. 43., br. 9., Zagreb, rujan 1994.) Ukupno je 10 studenata prezentiralo svije modele, a osim pobjednice to su bili: Zoran Mrvoš, Jadranka Čičak, Danijela Tkalčec, Natalija Žarković, Zrinka Ričko, Igor Dobranić, Snježana Sužnjević, Maja – Barbara Bosilj i Goran Svilar. Joanna Zytkiewicz, direktorica The Pierre Smirnoff Company za srednju i Istočnu Europu ocijenila je manifestaciju kao i nagrađeni rad vrlo visokom ocjenom. ''Vidjela sam mnoštvo ideja, visoku razinu likovne pismenosti, stručnost sa svih strana, onakvu kakvu viđamo u Europi, pa će sudjelovanje Pauline zacijelo pokazati svoju visoku razinu hrvatskoga modnog dizajna.'' Natjecanje SIFA postala je tako redovita manifestacija za zagrebačke studente. Sljedeća se održala 1995. godine na kojem je nacionalna pobjednica bila studentica TTF-a Katarina Kožić, a svjetsko natjecanje je održano u Južnoafričkoj republici, u Cape Town-u. (Večernji list, 24.09.1995., Ana Lendvaj, Čudesa na njezin način, Katarina Kožić – Cape Town). Hrvatski studenti i mladi modni dizajneri postali su redoviti sudionici svjetskih modnih događanja, pa je tako Katarina Kožić pozvana da predstavlja Hrvatsku u Soeulu, Južna Koreja, na svjetsko natjecanje Ebenezer - Shin Won, uz koju je sudjelovao i student Teo Perić. Katarina Kožić je tamo dobila Treću nagradu. Sljedeća SIFA '96, nacionalno je natjecanje na kojem je pobijedila Vesna Kovačić, koja je predstavljala Hrvatsku na svjetskom natjecanju u Kanadi.
Posebno zanimljivo je natjecanje SIFA ’97, koje je izgledalo kao zadnje koje je središnjica The Pierre Smirnoff iz Londona organizirala. Zadana je tema Dekadencija na koju je trebalo kreativno reagirati. Studentica modnog dizajna TTF-a, ujedno i nacionalna pobjednica, Karmen Dugeč (kasnije Karmen Dada) reagirala je na zadanu temu izrazito ekspresivnom idejom. Propozicije natjecanja propisale su izradu dva modela, a to je kreativna umjetnička vizija, kao i pret-a-porter verzija te teme. Autorica je predložila i realizirala ženski model gdje je tijelo manekenke obojeno u olovno – sivi ton, obnaženih grudi, na kojem se isticala duga suknja pokrivena odrescima realnog mesa. Pret-a-porter verzija ove ideje je na minimalistički način ponovila odnose boja (crveno – sivo) ali u pamučnom materijalu. Zajedno, ova dva modela su zaista snažno interpretirala temu Dekadencije (meso kao organska tvar koja je podložna raspadanju) uz realni model u takvim bojama koja je zapravo reakcija i otpor dekadenciji. Time je Karmen Dugeč postala nacionalna pobjednica i predstavnica Hrvatske u svjetskom natjecanju u Londonu. Tamo je međutim došlo do žestoke reakcije sa strane Smirnoff organizatora koji su se vjerojatno pribojavali medijske reakcije na tako radikalan koncept. Uporno su blokirali i na kraju cenzurirali kreaciju tako da nisu osigurali manekenku koju je moguće obnažiti i obojati u olovno sivo uz otežalu suknju pokrivenu odrescima svježeg mesa. Ana Lendvaj je u Večernjem listu od 22.11.1997. tu odluku naslovila: ''Licemjerna odluka -Karmen Dugeč, pobjednica SIFA 1997.'' Sama autorica je odlično komentirala tu situaciju, rekavši: ''Da tema nije ''dekadencija'' dobili bi nešto lijepo, no ja svakako imam pravo iskazati tu temu mesom kao raspadljivim materijalom, misleći kako pažnju s prolaznog tijela valja obratiti na duh! Oni ne žele čuti tu poruku, očitavajući iz svega neku drugu krvoločnu poruku. Paradoksalno je to i stoga što u Londonu upravo traje izložba koja govori o mesu u umjetnosti.'' Ovo je zasigurno bio i ostao značajan događaj, a posebno je značajna reakcija autorice u kojoj prepoznajemo kritičko promišljanje i suvremeni angažirani stav u odnosu na etablirano shvaćanje mode kao elitne i nedodirljive kategorije.
Studenti modnog dizajna TTF-a, kao i mladi modni dizajneri (koji su uglavnom završili TTF) predstavljaju jedan novi, strukturirani, drugačiji i visoko kreativni motor nastanka i razvoja hrvatske mode u kontekstu samostalne države. 1990ete godine će za modu predstavljati dvostruki okvir. Naime, tranzicija je najveći učinak imala upravo u procesu privatizacije i prelaska na novi, kapitalistički model društvene stvarnosti što će doslovce uništiti jaku i dobro strukturiranu tekstilnu i modnu industriju. Nestanak stvarne proizvodnje značio je i nestanak radničke, pretežito ženska radničke klase. Već u prvom valu nestaju jaki proizvođači, tj. Naprijed, Vesna i Goričanka, nešto kasnije Nada Dimić, Kamensko, DTR, pa Heruc, itd. Tržište nije iskazalo potrebu za eventualno transformiranom ali aktivnom modnom proizvodnjom, jer je sav okljaštreni proizvodni sistem ubrzano zamijenjen uvozom. Iz današnje perspektive gledano, teren za brzu i efikasni auto-kolonizaciju je ostvaren. Nasuprot tome pratimo kontinuitet razvoja studija dizajna pa se broj upisanih studenata tekstilnog i modnog dizajna ubrzo prelazi brojku 100 po generaciji. Svi prethodno navedeni uspjesi ovog studija govore o dobrom curriculumu, dobrome mentorstvu i dobroj uključenosti studenata, ali govore i o kontinuitetu studijskih rezultata i izrazitoj komparativnoj vrijednosti. To je prepoznala Gorizia, to su prepoznali investitori nagrade SIFA, to su prepoznali modni stručnjaci cijelog svijeta dajući našim studentima nagrade i medijsku pozornost. Medijska pozornost je vidljiva i bez zastoja a sve zahvaljujući Ani Lendvaj. Ona je kvalitetno i redovito zračila sa stranica dnevnih novina kao svjedočanstvo o društvenim procesima, zbog čega umire cijela jedna industrija, opsjeda nas široki i bez kriterija razvijeni uvoz, kojima možemo nasuprot staviti više od 1500 diplomiranih modnih i tekstilnih dizajnera koje nitko ne treba. Istina, ima ih nekoliko, koji ostvaruju čak karijere stvarajući modnu kulturu, ali ne kod nas i za nas. Europa je srećom jedna kvalitetna adresa.
Umjesto zaključka
Na uzorku propitivanja nastanka autorske hrvatske mode, ovo istraživanje propituje i analizira fenomenologiju i vizualne tehnologije konstrukcije pojedinačnog i društvenog tijela u razdoblju burnih promjena izgleda interdisciplinarnim pristupima kulturalnih i vizualnih studija. Ovi pristupi i metodologija svoje utemeljenje imaju kako u suvremenim teorijskim konceptima, tako i u empirijskim pristupima evidentiranja (pretraživanje arhiva, analiza sadržaja tiskovina, „čitanje“ fotografija, reklamnog materijala, kao i čitanja značenjskih i simboličkih razina reprezentacijske slike). Nastojat ćemo proučiti neke aspekte ovog modnog arhiva s namjerom da skiciramo studiju kontinuiteta i diskontinuiteta stvaranja mode i modnih praksi u nas da bi time preciznije locirali početke stvaranja domaće mode u tranzicijskome periodu. Ovo je jedan mogući, uglavnom historiografski snimak, dakle nedovoljno problemski. Potrebno je metode istraživanja publiciranog materijala kako u institucionalnim tako i privatnim arhivima proširiti, nastaviti istraživanje tekstualnih i vizualnih izvora: periodika, literatura, fotografije, filmovi, brošure, propagandni materijali, kao i artefakti u privatnim arhivima uz provedbu razgovora sa protagonistima. S obzirom na nedovoljnu povijesnu distancu ne treba žuriti sa zaključcima. U kontekstu stvaranja države, stvaranje domaće mode jednako je bilo otežano, ali se odvijalo. Taj atipični kontekst svakako traži elastično, multidisciplinarno, ali i više-perspektivno promatranje da bi se bolje vidjeli svi slojevi jedne kulturalne prakse na način njenog mjesta u povijesnom dis/kontinuitetu kao i njena mjesta izvan lokalnog mišljenja u smislu globalnog ponašanja da bi se prave vrijednosti mogle staviti uz bok vrijednim univerzalnim modnim praksama i vrijednostima.
Tonči Vladislavić
* Projekt je podržan od Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreb, za 2023. g.
* Fotografije: privatni arhiv t.v.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.
