Radnik, Ilustrirani Vjesnik, 1949.
Centar za istraživanje mode i odijevanja (CIMO) za 2018. provodi projekt Muški manifest: stereotipna slika radnika i oblici vizualne reprezentacije u medijskoj kulturi jugoslavenskog socijalizma. koji predstavlja nastavak istraživanja, problematiziranja, elaboriranja i prezentiranja rezultata što se odnose na izgled, odijevanje i odjevne prakse u razdoblju jugoslavenskog socijalizma pretežito na uzorku identiteta radnika i predstavlja dio većeg projekta s radnim naslovom Muški manifest. U ovoj fazi projekta propituju se oblici stereotipne slike radnika i značenja vizualne medijske reprezentacije muškog identiteta radnika u pojedinačnom i masovnom izgledu, i to: tijelo, izgled, radna i zaštitna odjeća i radne uniforme (prema kategorijama rada), označavanja, stereotipi, socijalna slika, tipologija, personalni i kolektivni prostor vidljiv u reprezentaciji u medijskoj kulturi. Fokus je usmjeren prema istraživanju vizualne reprezentacije društvene funkcije ideološki označenog stereotipa (radnik), slika subjekta / objekta rada unutar razvoja konzumerističkih praksi i kulture svakodnevice. Pojam radnik ostaje dugotrajni i čvrsti stereotip uporabom (kao i zloporabom) industrije stvaranja i medijacije slike (odijevanja) i izgleda ideološkog koncepta radnog čovjeka kao stupa društvene ideološke matrice socijalističkog ''ideala'', sve to kroz publikacije, tisak i medije kao i kroz publicitet, reklamu, propagandu u ideološkome konktekstu ranog socijalizma (razdoblje soc-realizma) koji je ideologizirao i učvrstio ovakvu stereotipnu sliku.
Unutar aktualnih nastojanja sagledavanja složenijih kulturalnih fenomena, a prema modelu interdisciplinarnog antropološkog pristupa kulturalnih i vizualnih studija, javlja se potreba za istraživačkim fokusiranjem identitetskih politika konstrukcije „lika novog čovjeka“ u poslijeratnom socijalno-ideološkom prostoru bivše državne zajednice, a čiji smo baštinici i danas preko stereotipa „socijalnog mentaliteta“. „Nova“ konstrukcija stvarnosti (socijalizam, industrijalizacija, modernizacija) zahtijevala je nove forme reprezentacije moći homo politicus-a, kao subjekta i nosioca nove političke konstrukcije, a koja se gradila preko slike muškarca kao ikoničkog znaka moći (maskulinost, modernost, „tijelo i odijelo“, rad, društveni status, …). Unutar parole '' radnici i seljaci'' inzistira se naročito na ulozi radnika kao stupa izgradnje nove stvarnosti, industrijalizacije i modernizacije. Radnik tako postaje (deklarativno) konstruktivni stup društva koji se propagira, konstruira i učvršćuje kroz medijsku konstrukciju i brižljivu ''stereotipizaciju'' čime se uspostavlja svojevrsni stup izgradnje i modrrnizacije društva.
Ideološko - institucionalno „prekrajanje“ konstrukcije identiteta („drug“, radnik, seljak, vojnik, sportaš,…) preko odjeće i izgleda, u svoj širini svakodnevice, pokazuje se kao kontinuitet maskuline društvene moći koja se danas prepoznaje u patrijarhalnim konstrukcijama stvarnosti.
Gledano šire, projekt Muški manifest predstavlja istraživački projekt kojim se nastoji ispitati kako se konstrukcija muške (maskuline) društvene moći manifestira kao konstrukt reprezentacije socijalnog i kulturnog identiteta u javnom prostoru preko govora tijela i odijela.
Istraživanja se odnose na razdoblje ranog postrevolucionarnog perioda razvijanja životnog standarda i pojave ranog konzumerizma (od 1945. do 1953.) kad oblikovanje i proizvodnja odjeće prelaze iz područja manufakturnog i pojedinačnog obrta u ''kolektivne'' proizvodnje, a time i do ulaza ideološke propagande u područje industrije, putem oglašavanja i reklame, za što postoji obilje tekstualnog (verbalnog) i vizualnog materijala.
Konceptualizacija i provedba ideje radnika kao nosioca uloge rada i izgradnje kao podloge za razvoj razvijenog društva predstavlja jednu od najznačajnijih ideoloških matrica stvaranja ''novog čovjeka'' u razdoblju poslijeratne obnove i ideološke platforme u stvaranju ideološkog pojedinačnog (ustrojenog) tijela kao i normama strukturiranog kolektivnog tijela. Koncept ideološke moći tako se želi upisati jednako u fizičko kao i političko društveno kolektivno tijelo u svoj širini preko konstrukcije masovnosti rada (radne akcije, teška industrija, udarništvo). Moć ''novog čovjeka'' vidljiva je u propagiranju i konstrukciji stereotipa radnika – udarnika sa pažljivim investiranjem u konstrukciju izgleda zdravog i snažnog reprezentanta novog poretka. Rad tako predstavlja manifestaciju moći čovjeka i simbolički prikaz društvenog i individualnog identiteta. Koncept rada i radnika kao glavnog nosioca izgradnje popraćen je svim oblicima propagande, reklame i publiciteta koji predstavljaju izvor za istraživanje o politički motiviranim i normiranim pravilima društvenog ponašanja i sudjelovanja u konstrukciji ''nove stvarnosti'' što se može čitati u tekstualnim (pisani mediji, brošure, priručnici, pamfleti) ali puno više u vizualnim oblicima reprezentacije (fotografija, film).
Ključni pojmovi: rad, radnik, radna odjeća, radne uniforme, tipologije, izgled, označavanja, standardi i norme, pravilnici o radu i ponašanju, oblici masovnog i pojedinačnog rada, udarnik (novi čovjek), propaganda i reprezentacija u vizualnim medijima (tiskovine, fotografija).
Voditelji projekta: Tonči Vladislavić, Sonja Briski Uzelac
Istraživači/ice: Lea Vene i Ivana Čuljak
* Znanstveno – istraživaćki projekt Muški manifest pokrenuo je CIMO – Centar za istraživanje mode i odijevanja 2014. g. kada je podržan od Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH (2014.– 2019.).
* Rad u okviru projekta Muški manifest u 2018. godini okrenut je znanstvenom istraživanju pojma radnik, a pod naslovom: Muški manifest: stereotipna slika radnika i oblici vizualne reprezentacije u medijskoj kulturi jugoslavenskog socijalizma, CIMO, 2018.
* Projekt je podržan od Minstarstva kulture RH za 2018. g.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.
* Fotografije: privatni arhiv t.v.
