BoSA, rad u Regeneraciji, Zabok, 2019.
Centar za istraživanje mode i odijevanja (CIMO) u 2019. započinje kustoski projekt BoSA - propitivanje mekih umjetnosti, kojim se okreće prema suvremenim umjetničkim praksama u kojima se tekstil propituje kao materijal ali i kao medij. Izložbeni program projekta koncepcijski povezuje pojam ''mekih umjetnosti', koji se, osim direktne povezanosti s tekstilnim umjetničkim stvaralaštvom smještenim na rubovima primijenjene i ''slobodne'' umjetnosti, sada proširuje i na ostale ''meke'' medije umjetničkog izražavanja.
Povijesno gledano tekstil se kao ravnopravan umjetnički medij pojavljuje u umjetničkim praksama 1960-tih godina. Prenosi se iz privatnog, kućnog i anonimnog ženskog ručnog rada i primijenjenih umjesnosti u područje javne umjetničke sfere, i to uglavnom u formi ''meke'' skulpture i arhitekture, u kojoj se tekstilno stvaralaštvo povezuje uz tzv.''žensku umjetnost''.
Dihotomiju mekog i tvrdog moguće je figurativno zahvatiti uz pomoć termina koji opisuju tvrde i meke rubove (u engleskom jeziku poznate pod pojmovima soft and hard edges ili još lost and found edges). Dva često oprečna načina pojavljuju se kao vidljivo i / ili nevidljivo, profilirano ili ne profilirano, određeno ili neodređeno, koji su jasni na površni i u prostoru ili su stopljeni s njima. U tom smislu tvrdi rub u ovom projektu koncipiramo kao dominantne vrijednosti i dominantnu strukturu, dok meki rub, suprotno tomu čitamo kao ne-dominantu vrijednosti i meku strukturu (društenu, političku, simboličku). Tako ovim projektom nastojimo otvoriti ''meki prostor'' koji se gradi iz međusobnog odnosa teksta, s jedne, i tekstila s druge strane, a koji direktno zahvaća povijesni, društveni, politički i simbolički jezik tekstila.
Danas suvremeni umjetnici ponovo zalaze u materijalnost i semantiku tekstila, u prostor tekstilno - tekstualnog diskursa i tradicijskih tehnika ručnog rada koji otvaraju niz različitih mogućnosti umjetničkog izražavanja. Ono otvara umjetnički prostor koji nadilazi ''meku'' tekstilnu arhitekturu i skulpturu te se verbalizira u odnosu tekst(ila) i tijela, tekst(ila) i politike, teks(tila) i performansa formirajući mekost kao prisutnu vrijednost, ponekad tek na rubovima tvrdih dominantnih struktura.
Kustoski projekt i izložbeni program BoSA ima za cilj afirmirati područje mekih umjetnosti, uglavnom povezanim s tekstilom, koje se nalaze na marginama umjetničkog stvaralaštva. U tom pogledu cilj je meke umjetnosti su-postaviti kao ravnopravni mediji ostalim te dominantnim medijima umjetničkog stvaranja.
Bavljenje mekanošću (materijali, mediji, izrazi, kohabitacije) za umjetnika/icu predstavlja ulazak u moguću produkcija radova na temu ‘’meke umjetnosti’’, afirmiranje područja tekstilnog umjetničkog stvaralaštva i pomicanje granica u umjetničkom izražavanju.
* Projekt BoSA se u 2019. realizirao kroz dvije samostalne izložbe Dine Zrneca i Maje Gecić.
* BoSA - Briefing On Soft Arts / BoSA - prema propitivanju mekih umjetnosti je trajni projekt CIMO centra započet 2019. g.
* Projekt je podržan od Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba za 2019. g.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.
