Josipa Štefanec, Ljušture, 2020. Fotografija: Marina Paulenka
BoSA - propitivanje mekih umjetnosti - kustoski je projekt Centra za istraživanje mode i odijevanja (CIMO), kojim se okreće prema suvremenim umjetničkim praksama u kojima se tekstil propituje kao materijal ali i kao medij.
Izložbeni program projekta koncepcijski povezuje pojam ''mekih umjetnosti', koji se, osim direktne povezanosti s tekstilnim umjetničkim stvaralaštvom smještenim na rubovima primijenjene i ''slobodne'' umjetnosti, sada proširuje i na ostale medije umjetničkog izražavanja.
Povijesno gledano tekstil se kao ravnopravan umjetnički medij pojavljuje u umjetničkim praksama 1960-tih godina. Prenosi se iz privatnog, kućnog i anonimnog ženskog ručnog rada i primijenjenih umjesnosti u područje javne umjetničke sfere, i to uglavnom u formi ''meke'' skulpture i arhitekture, u kojoj se tekstilno stvaralaštvo povezuje uz tzv.''žensku umjetnost''.
Dihotomiju mekog i tvrdog moguće je figurativno zahvatiti uz pomoć termina koji opisuju tvrde i meke rubove (u engleskom jeziku poznate pod pojmovima soft and hard edges ili još lost and found edges). Dva često oprečna načina pojavljuju se kao vidljivo ili nevidljivo, profilirano ili ne profilirano, određeno ili neodređeno, koji su jasni na površni i u prostoru ili su stopljeni s njima. U tom smislu tvrdi rub u ovom projektu koncipiramo kao dominantne vrijednosti i dominantnu strukturu, dok meki rub, suprotno tomu koncipiramo kao ne-dominantu vrijednosti i meku strukturu (društenu, političku, simboličku). Tako ovim projektom nastojimo otvoriti ''meki prostor'' koji se gradi iz međusobnog odnosa teksta, s jedne, i tekstila s druge strane, a koji direktno zahvaća povijesni, društveni, politički i simbolički jezik tekstila.
Danas suvremeni umjetnici ponovo zalaze u materijalnost i semantiku tekstila, u prostor tekstilno-tekstualnog diskursa i tradicijskih tehnika ručnog rada koji otvaraju niz različitih mogućnosti umjetničkog izražavanja. On otvara umjetnički prostor koji nadilazi ''meku'' tekstilnu arhitekturu i skulpturu te se verbalizira u odnosu tekst(ila) i tijela, tekst(ila) i politike, teks(tila) i performansa formirajući mekost kao prisutnu vrijednost, ponekad tek na rubovima tvrdih dominantnih struktura.
Kustoski projekt i izložbeni program BoSA ima za cilj afirmirati područje mekih umjetnosti, uglavnom povezanim s tekstilom, koje se nalaze na marginama umjetničkog stvaralaštva. U tom pogledu cilj je meke umjetnosti su-postaviti kao ravnopravni mediji ostalim te dominantnim medijima umjetničkog stvaranja.
Bavljenje mekanošću (materijali, mediji, izrazi, kohabitacije) za umjetnika/icu predstavlja ulazak u moguću produkcija radova na temu ‘’meke umjetnosti’’, afirmiranje područja tekstilnog umjetničkog stvaralaštva i pomicanje granica u umjetničkom izražavanju.
Projekt BoSA se u 2020. realizirao kroz samostalnu izložbu Josipe Štefanec.
* BoSA - Briefing On Soft Arts / BoSA - prema propitivanju mekih umjetnosti je trajni projekt CIMO centra započet 2019. g.
* Projekt je podržan od Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba za 2020. g.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana
