Dino Zrnec, rad u nastanku, Regeneracija, 2019.
BoSA - Briefing on Soft Arts / BoSA - propitivanje mekih umjetnosti - kustoski je projekt Centra za istraživanje mode i odijevanja (CIMO) započet 2019. godine a okreće se prema suvremenim umjetničkim praksama koje svoj temelj nalaze u mekim materijalima (tekstili) i mekim referentnim postupcimo kreativnog mišljenja.
Kreativni program projekta BoSA koncepcijski povezuje pojam ''mekih umjetnosti', koji se osim izravne povezanosti s tekstilnim i srodnim umjetničkim stvaralaštvom smještenim na rubovima primijenjene i ''slobodne'' umjetnosti, ovdje proširuje i na ostale medije umjetničkog izražavanja s ciljem polidisciplinarnog propitivanja tekstualnosti i materijalnosti tekstila.
Projekt BoSA započet je 2019. kada su realizirana 2 projekta: umjetnik Dino Zrnec (Zagreb) prezentiran je u Tehničkom muzeju, a umjetnica Maja Gecić (Beograd) u galeriji BLOK na Trešnjevci.
U 2020. BoSA se nastavlja projektom mekih skulptura umjetnice Josipe Štefanec, koji su bili prezentirani u Mastrichtu ( studeni 2020) a potom u Zagrebu ( prsinac 2020.).
Povijesno gledano, tekstil se kao ravnopravni umjetnički medij pojavljuju u umjetničkim praksama 1960-tih godina. Prenosi se iz privatnog, kućnog i anonimnog ženskog ručnog rada i primijenjenih umjetnosti u područje javne umjetničke sfere, i to uglavnom u formama ''meke'' skulpture, ali i kao instalacije ili situacije, u kojima se tekstilno stvaralaštvo povezuje uz tzv.''žensku umjetnost''.
Dihotomiju mekog i tvrdog moguće je figurativno zahvatiti uz pomoć termina koji opisuju tvrde i meke rubove (u engleskom jeziku poznate pod pojmovima soft and hard edges ili još lost and found edges). Ovi pojmovi opisuju dva moguća načina soft izraza koji se pojavljuju vidljivo ili nevidljivo, profilirano ili ne-profilirano, određeno ili neodređeno, koji su jasni na površni i u prostoru ili su u interakciji s njima.
U vizualnim umjetnostima danas suvremeni umjetnici na novi meki /soft način problematiziraju ovu dihotomiju. Oni/e pristupaju materijalnosti i semantici tekstila, u prostoru tekstilno-tekstualnog diskursa i tradicijskih tehnika ručnog rada koje proširuju na nova značenja mekanosti u umjetničkom izrazu tako da izostaje povezanost s drugom polovcom, tj. s hard aspektom vizualnog izraza.
Izraz mekanost/softness u nazivu BoSA, može se referirati na izložbu koja za naslov koristi Prince-ov izraz Soft and Wet iz 1978.-e: Ovu je izložbu kurirala Sadia Shirazi, a ko-kurirale Ana Mendieta, Kazuko Miyamoto i Zarina u A.I.R. Gallery, NY (1980).
U tom smislu etabliranu binarnu podjelu na soft and hard vidimo kao manje relevantnu, gdje ostaje samo izraz soft kao izraz susretanja novih pitanja i novih umjetničkih praksi vezanih ne samo za područje tekstila i mode, već i za alternativne poglede proširene na društvenu, političku, simboličku razinu umjetničkog djelovanja. Ovi projekti time ne isključuju ali otvaraju umjetnički prostor koji nadilazi ''meku'' tekstilnu skulpturu, instalaciju ili situaciju, gdje odnos tekst(il)a i tijela, tekst(il)a i politike, teks(til) kao i sama izvedba oblikuju mekanost kao manje dominantu vrijednost na rubovima tvrdih dominantnih struktura.
* Projekt je podržan od Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreb za 2021. g.
* Fotografije: privatni arhiv t.v.
* Copyright © cimo – centar za istraživanje mode i odijevanja. Sva prava pridržana.
