Istraživački tim Centra za istraživanje mode i odijevanja - CIMO inicirao je i započeo provoditi istraživački projekt pod nazivom Tekstilni pojmovnik: Lost & Found Textile Texts koji polazi od činjenice da iz hrvatskog jezika nestaje važan dio stručnog nazivlja koji se odnosi na tekstilne materijale i tekstilije općenito, kako u području stručne prakse isto tako u svakodnevnom govoru.
Tim tragom provedeno je kratko snimanje koje je pokazalo situaciju otežale identifikacije tekstilnih materijala koji su bili svakodnevni pojmovnik u radu u trgovinama, kod obrtnika, proizvođača odjeće kao i u radu restauratorskih i kostimografskih radionica.
Kultura tekstila, odijevanja i mode svoje trajno uporište nalaze upravo u jeziku, pa je ova konstatacija poticaj i izazov za istraživanje i pokušaj bilježenja tekstilnog nazivlja važnog za hrvatski govor i jezik i predstavlja brigu za stvaranje stručnog pojmovnika. Razloge nalazimo u bitno smanjenoj cirkulaciji tekstilnih materijala i pribora s obzirom na nestanak industrijske, obrtničke i kućne proizvodnje odjeće, kao i u smanjenoj ponudi, prodaji i potrošnji metražnog tekstila u trgovinama.
Projekt je usmjeren prema istraživanju i evidentiranju kao i iznalaženju metodologije bilježenja (opisa) tekstilnih materijala unutar korpusa bogate stručne literature u razdoblju od 1945. koja je pratila razvoj tekstilne i odjevne industrije. Paralelno s razvojem razvijala se i tekstilna znanost, obrazovanje (srednje stručne škole, škole primijenjenih umjetnosti) kao i studiji na Tekstilno tehnološkom fakultetu ili Akademiji primijenjenih umjetnosti, što je osiguralo i razvoj stručnog tekstilnog nazivlja. Tako postoje tehnički tekstilni leksikoni, priručnici za polaganje stručnih ispita za krojače, postolare, modiskinje, krznare za koje su priređivani različiti priručnici sa posebnim akcentom na upotrebne materijale, njihove karakteristike, opise kao i nazivlje. Poseban istraživački dio uključiti će oralnu povijest kroz razgovore sa poznavaocima tekstila u (sačuvanim) proizvodnjama, trgovinama tekstila, obrtničkim i kostimografskim radionicama.
U novoj Hrvatskoj pojavila se znanstvena knjiga dr. Vlatke štimac: Hrvatsko modno-odjevno nazivlje 2008) koja koncepcijski ne istražuje područje tekstila već pojmove vezane za odjeću ali je od velike metodološke koristi za naš rad. Iz više razloga ova knjiga predstavlja dragocjeni putokaz prema stvaranju prikladne metodologije istraživanja, bilježenja i sređivanja tekstilnih pojmova.
Autorica u samome početku navodi principe kojima se vodila pri istraživanju, među kojima je na prvome mjestu potrebno ''odrediti korpus, i to veličinu i reprezentativnost''.
U našem radu istraživanje se provodi na korpusu sastavljenom pretežito od literature. Tu su uglavnom knjige znanstveno-tehničkog sadržaja kao i priručnici stručne naravi, najviše oni za trgovce kao i knjige za polaganje stručnih ispita za one profesije koje u radu dolaze u doticaj s tekstilima.
U našem korpusu skoro sve knjige pripadaju razdoblju poslije 1945. Najveći broj je publiciran do 1970.-e budući je to razdoblje intenzivnog razvoja tekstilne i odjevne industrije popraćeno znanstvenim bavljenjem s prirodom i upotrebom tekstilnih materijala (nalazimo svega nekoliko naslova iz razdoblja između dva rata koje je također od znanstvene koristi radi praćenja razvoja i komparacija nazivlja).
Te knjige na različite načine definiraju tekstilne pojmove, rijetko daju opis, ponekad tek navode ime ali sve to korisno je u smislu moguće učestalosti nekih pojmova. Usporedbama tih opisa može se vidjeti međutim da su tekstilni pojmovi ponekad preopćenito opisani i nisu dovoljni za temeljito analiziranje i evidentiranje takvog pojma pa je potrebno koristiti više izvora.
Naše snimanje pokazuje da se neki pojmovi generaliziraju na način da zatiru specifične pojmove, pa se na pr. označavaju kao vuneni štof ali ne i precizniji pojam, na pr. Tvid (tweed). Upravo na taj način pojmovi lako i neprimjetno nestaju iz govorne prakse a time i iz pojmovnika.
Važno je fokusirati se na izvore u kojima su tekstilni nazivi obrađivani na način da se uspostavi metoda koja bi kvalitetno mogla bilježiti pojmove u traženju najboljeg načina opisivanja materijala, načina njihova bilježenja i time prepoznavanja.
Istraživanjem više tekstilnih izvora potrebno je primijeniti isti pristup koji može biti funkcionalan način izgradnje tekstilnog nazivlja ''izgubljenih pa nađenih'' pojmova.
Voditelj projekta: Tonči Vladislavić
Fotografije i izvor: arhiv CIMO
Projekt je podržan od Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo grada Zagreba i Zaklade Kultura nova
